Kotacija je segment tržišta gdje se trguje našim «blue-chips», tj. najkvalitetnijim domaćim preduzećima. Da bi jedno društvo bilo primljeno u kotaciju mora ispunjavati, pored opštih uslova i slijedeće kriterije:
O uvrštenju emitenta na Kotaciju odlučuje Odbor za prijem vrijednosnih papira u Kotaciju. Nakon što je emitent primljen na Kotaciju, Berzu i javnost redovno mora obavještavati o svim događajima koji utiču na njegovo poslovanje. Emitent uvršten na kotaciju je također je obavezan Berzi dostavljati kvartalne, polugodišnje i godišnje finansijske izvještaje. Njegovo poslovanje treba da bude što transparentnije, kako bi potencijalni investitor mogao procjeniti da li ulaganje u ovog emitenta obećava povećani povrat uloženih sredstava. Ozbiljan investitor sigurno neće investirati u društvo čije je poslovanje za njega «black box».
Kotiranje na Berzi nije samo prestiž, nego uključuje i mnoge druge pogodnosti za emitenta. Ukoliko je poslovanje emitenta transparetno i uspješno, ukoliko investitori imaju povjerenje u menadžment tog društva, emitent može kroz emisiju novih dionica finansirati svoje projekte. Ovaj način pribavljanja svježeg kapitala na Zapadu se mnogo intenzivnije koristi, iako je razlika izmedu troškova kapitala kod emisije dionica i uzimanja kredita kod komercijalnih banaka tamo mnogo manja nego kod nas. Kada se pogledaju kamatne stope kod naših banaka, postavlja se pitanje zašto se dionička društva kod nas ne finansiraju na ovaj način? Prvi korak prema tome je svakako prijem u kotaciju na Berzi. Neki inostrani fondovi ograničavaju investiranje u kompanije koji nisu na Official Marketu/Kotaciji.Daljnja pogodnost za emitenta koji je listiran na kotaciji je i smanjena mogućnost manipulacija cijenom dionica.Naime, ukoliko je vrijednosni papir na kotaciji, nije moguće sklapanje poslova po cijenama koji odstupaju više od +10/-5% u odnosu na posljednji službeni kurs.
Emitenti uvršteni na Kotaciju kompanija su: